početna stranica

biografija

izložbe

skulpture- galerija

svjetske izložbe

Hrvatski

Keramički Božić od pamtivjeka

Što zamisli to i čini, iskreno, s lakoćom poštene zamisli i kratkih, razložnih i potpuno transparentnih relacija od imaginarnog do postojanog. Odabrala je pravi put. Vrijednim rukama, punim truda i iskustva pristupila je otvoreno sipkom i čitkom praiskonskom, materiji što čovjeka prati od prapovijesti, glini što svojom mekoćom, tvrdoćom, rustičnosti, bojom, mirisom, masnoćom, grubošću i uglačanošću biva primarni svakodnevni, uporabni i kultni ostvaraj evolucijskog sporog koračanja ka spoznaji…

Theodor de Canziani, prof. 2006.
 

Keramika Margarete Krstić

…Koje su oznake njena prepoznatljiva stila? Prije svega, Margaretu zanima samo figurativan motiv (realistični prikazi ljudi i životinja).
Druga karakteristika njenih radova jest da je svaki rad unikatan. To je vrlo bitno, jer je ona vrlo, vrlo produktivna: osobina Margaretinog rada jest jedna silna energija koju ona posjeduje i pretače u svoj keramički svijet.
Premda izlaže tek četiri godine Margareta Krstić je već zauzela svoje mjesto u povijesti keramike ovih krajeva. To nije mogla bez kvalitete, izgrađenosti i zapaženosti njenog rada.
A tek je počela stvarati.
Boris Roce, prof. 2006.

Keramika Margareta Krstić / Jaslice

Keramika Margarete Krstić sasvim je posebna pojava u našoj sredini. Ona izgleda da zauzima sasvim određeno mjesto – u okviru lokalne produkcije, stilski i žanrovski, te unutar strogih gabarita medija koji su jasno određeni još od neolita i svode se tek na posudu i figuru te reljef.
Njene su figure suptilno svedene na ono bitno i u toj profinjenoj redukciji nalazimo garanciju da njena produkcija ne zapada u kič koji je stalna opasnost pri tretmanu ovih tema. Kič se, već to dobro znamo, nikako ne može zadovoljiti jednostavnim i redukcijom, on se karakteristično bazira na dekoraciji i nekritičnom gomilanju pojedinosti, isto kao i insistencijom na pukom efektu. Svega toga u radu Margarete jednostavno nema, čak i kad koristi pozlatu u neuobičajenoj kombinaciji s galestro glinom. Njene su figure prepoznatljive. Posebno ih odlikuje to da su „tihe“ i nenametljive. Autorica ih je sklona kombinirati u veće tematske cjeline. Elaboracija kompleksa može biti vrlo zahtjevna, no očito je da samoj autorici pruža duboko ispunjenje. Koncepcija je razrađena i poštuje tradicionalna rješenja, no pruža i dovoljno prostora invenciji. Figure su definirane po tipu, ali u iznenađujućem broju varijacija. Tretman figure je onaj unificirajući faktor. Ipak je svaka figura po sebi dana vrlo „svježe“ direktnim odnosom prema materiji. Materijal nije zamoren. Rukopis je čitljiv. Dekoracija se pojavljuje tek kao nužna, u prilog karakterizacije figure. Ikonografski program obogaćen je novim tipovima, raznolikim likovima pučana. ….
Krešo Kovačiček, prof. 2006.



Poezija u galestro glini

…Samo dubinski pogled može otkriti ljepotu figura Margarete Krstić jer one su slojevite, poput poezije, slične starim palimpsestima, kod kojih je svaki sljedeći sloj vrjedniji od prethodnoga.
Pošto mi je poezija bliža od likovne umjetnosti, Margaretine figure doživljavam kao pjesme.
Margareta je za mene pjesnikinja gline. Ona „ispisuje“ stihove rukama u blatu i stvara poeziju gline. O svakoj Margaretinoj figuri pjesnik bi mogao napisati pjesmu, a najbolje bi pasala lirika napisana na grobničkoj čakavštini.
Ivica Tomić, novinar 2006.

Osvrt na likovno stvaralaštvo

…Hladnoća zimske bure ili vrućina ljetnjeg sunca na licu i držanju ljudi koji su pohranjeni u Margaretinom sjećanju, u figurama prikazanim na samo njoj svojstven način, možda već i zaboravljeni ili nikada viđeni, postaju ovdje prisutni. U našem životnom prostoru ove figure, sada kao ukras, ali i knjiga koja se lako i brzo čita, pričaju svoju priču …
Vlč. Sanjin Francetić

Riječ direktora Elektroprimorja

Uvjeren sam da govorim u ime svih radnika Elektroprimorje, kada konstatiram da smo ponosni na umjetnički rad naše kolegice Margarete i da se radujemo svakoj njenoj novoj izložbi.
Posebno se ponosimo činjenicom da je Margareta najzaslužnija što će Rijeka, biti domaćin velike izložbe „Jaslice svijeta“ koju organiziraju Međunarodni muzej Rođenja iz Betlehema i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, a na kojima će biti izložene božićne jaslice iz gotovo svih europskih zemalja, te iz Afrike, Latinske Amerike, Koreje, Kine, Japana…
Poznato je da izložba Jaslice Svijeta od 2000. godine gostuje u odabranim gradovima, a Rijeka je prvi hrvatski grad koji je dobio čast ugostiti ovu renomiranu izložbu koja će biti posvećena uspomeni na pokojnog papu Ivana Pavla II. U povodu pete obljetnice Papinog posjeta i boravka u Rijeci.
Naša zaposlenica Margareta Krstić, najzaslužnija za ovaj događaj jer je izlažući svoje autentične jaslice svake godine na velikoj svjetskoj izložbi u Veroni, Lublinu i drugim europskim gradovima skrenula pozornost organizatora ove jedinstvene izložbe na Hrvatsku i Rijeku. Zato će, željom organizatora, potpuno zasluženo, na riječkoj izložbi „Jaslice Svijeta“ dobiti najveći i najreprezentativniji prostor u kojemu će izložiti autentične skulpture ljudi koji su se došli pokloniti malom Isusu, a u kojima će posjetitelji lako prepoznati hrvatske kraljeve, riječke patricije, morčiće, te grobničke mikarice, drvarice i vodarice.
U svoje ime i u ime svih Margaretinih kolegica i kolega iz Elektroprimorja želim našoj Margareti još mnogo uspješnih izložbi na kojima će dostojno predstaviti svoj nesumnjivo veliki umjetnički talent, ali i svoj Grobnik, naše Primorje, Rijeku i naravno HEP i Elektroprimorje.
Dr.sc Vitomir Komen, (11/2008.)

... Intuitivno Margareta Krstić uz vodstvo neke nevidljive genijalne božanske sile iz nežive materije stvara život. Ona u rustičnom ritmu bitka okolja koje poznaje i osjeća do nesvjesnih razina daje životu pokret. Upravo pokret, ta stalna ritmička kretnja njenih skulptura ono je što plijeni i zauvijek osvaja. Tome pretpostavlja svoju neiscrpnu energiju planiranja, komponiranja, redefiniranja u svijetu mašte koji temelji na stvarnosti koja ju okružuje ili onoj iz sjećanja i priča. Osobita radost stvaranja i potraga onog svojeg mjesta među materijalima, tehnikama, mogućnostima i tehnologijama zapravo je snalaženje u novim izazovima, onome što Margaretu pokreće. Traganja za najboljim putem za ostvarivanje svojih ideja zaokružuje konstantnim istraživanjem i obrazovanjem. Ako smo prije desetak godina mogli reći da je samouka skulptorica van akademskih obrazovnih okvira sada zbog iskustva i konstantnog učenja i obrazovanja to više nije. Umjetnica je to što svoj rad ne diže na pijedestal mističnog i nedodirljivog, već naprotiv detaljistički sebi i drugima razlože svoje nedoumice, uspjehe i neuspjehe, ushite i iznenađenja pa je iskrenost stvaranja ono što osvaja gledatelja.
Theodor de Canziani, prof (9/2008.)

Anđeli

Margareta Krstić umjetničkom se keramikom bavi već nekoliko godina. Prvenstveno se orijentirala spram božićnih jaslica te je time jedina predstavnica Hrvatske na svjetskim izložbama jaslica. Time predstavlja ne samo svoj rodni kraj, grad Rijeku već i Republiku Hrvatsku.

Osim jaslica motivski ju vuče i tradicija Grobinštine iz koje potječe pa narodne motive težačkog života kroz godine i godišnja doba uz narodnu nošnju kao i zanate i poslove pretače u virtuozno ostvarenu umjetničku keramiku.

Ovaj put povodom zaštitnika svoje Župe sv. Mihovila predstavlja nam se anđelima, glasnicima dobrote, poslanicima mira, vjesnicima Božje nazočnosti. Nematerijalna bića satkana od njiskrenijih i najdobrohotnijih osobina stvara nam umjetnica konkretno u glini pokazujući ih stvarnima gotovo ljudskima.

Brinući se i o hijerarhiji navodi nam skulpturama Serafine, Kerubine, Prijestolja, Gospodstva, Sile i vlasti, Poglavarstva, Arhanđele i Anđele.

Govori nam porukama Mihaela, Gabrijela, Rafaela i Uriela, priča nam jezikom anđeoskim. Jer anđeli jesu najčešće prizvani kao čuvari koji nas prate i čuvaju, što bdiju nad nama. Oni su čuvari naše duše, oni nam usmjeruju kretanje, oni prenose molitve naše k Bogu, a i dušu našu po zemaljskom našem kraju.

Anđele čak ne vežemo samo uz kršćanstvo. Prepoznajemo ih u različitm religijama te i zbog te svoje svemoguće primjene oni su nam još vjerodostojniji.

Uz Anđele Margarete Krstić i fotografije Mirjane Lončar, dviju njihovih poklonica najbolje je završiti riječima Pape Ivana Pavla II „Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj...“

Theodor de Canziani Jakšić,prof.

Božićne jaslice u omišaljskom ruhu


Margareta Krstić snagom volje stvorila je u svojoj skulptorskoj karijeri tisuću skulptura iz terracotte. Motivski vezana za božićne jaslice jednakom predanošću stvara skulpture za Veronu, Assisi, Betlehem kao i za rodnu Grobinštinu, Rijeku ili Omišalj. Kao jedina naša nacionalna predstavnhica u svijetu Margareta Krstić taj definirani kompozicijski kvantum nastoji ipak obogatiti varijacijama u tehnologiji umjetničke keramike, odabiru materijala, boja, glazura kao i dodataka tematskom dijelu. Zato su u njezinom ciklusu naši hrvatski povijesni vladari umjesto Melkiora, Baltazara i Gašpara: zato pučane i pastire čine Grobničani obremenjeni životom na selu, u svojim životnim ulogama mlikarica, vodarica, kopača, pastira i drvosječa ili u najnovijim riječkim jaslicama Morčićima kao simbolom Riječana - Fiumana.
U Omišlju Margareta se pak inspirirala omišljankama i omišljanima te omišaljskom tradicijskom narodnom nošnjom. Na figurama načinjenim za Omišalj i Božić 2008. godine, nalaze se suknje, stomanje, kamižoti, župice, facoli, travesle, cufići, rubi, gaće, tesneki, berite, hojevi, pasi i postoli.
Sve to u trenutku zaleđeno ovjekovječilo je omišljanke i omišljane u nošnji o svečanosti Božićnih blagdana, gdje slavimo tradiciju kulturne preteklosti ali i današnjega dana koji nam potvrđuje tisućljetnu predanost narodnoj predaji, baštini naših običaja, ali i vjerskoj kulturi.
U rustiknim formama grubih tekstura, u suptilnu plesu ritma prošlosti, predaja, vjerovanja i identiteta tvori Margareta Krstić naša jasna određenja spram budućnosti na temeljima bogate prošlosti.
11/ 2008. Theodor de Canziani, prof.

Grobničke jaslice za Sušački Božić

Margareta Krstić s umjetničkom keramikom živi od rođenja. Ona osjeća taj medij kao i onaj iz koga je izrasla, iz kojeg je stvorena. Mijeseći rukama podatnu masnu zemlju koja je stoljećima značila život njezinim precima na Grobinštini, Margareta joj udahnjuje novi život svojom beskrajnom energijom. Intuitivno, obdarena Božanskom sposobnošću umjetnica generira volumene, prostore, teksture ostajući vjerna svom motivu božićnih jaslica kao fau efektu svih njezinih umjetničkih realizacija.
Ljudskim skulpturama po formi i temi pristupa, sa uvijek naznačenom figuracijom ponekad manje ili više apstrahirajući detalje. Tvore se tako rudimenti teme, ali i rustični karakter površine što unatoč eksperimentiranju u keramičkoj tehnologiji i različitim tehnikama pripreme, pečenja, boja i glazura uvijek ostaje kao dominantna uz elemente pozlate koji kontrastno, a tim i više definirano naglašavaju segmente. Iako jaslice Margarete Krstić jesu zamišljene kao klasična kompozicija poznatih elemenata koje u zajedništvu čine tematski okvir, ove skulpture svojom snagom opstoje i kao pojedinačni artefakti koji dominiraju prostorom.
Izložene jaslice Margarete Krstić podarit će nam užitak u skulpturi, u ostvarenim „novim-starim“ ljudima iz naše i Margaretine grobničke narodne baštine, ali i blagoslov Božića da nam blistavim sjajem zasja i ove godine!

12/2008
Theodor de Canziani
 

Rustični ritam bitka


Umjetnička keramičarka Margareta Krstić keramikom se bavi od ranog djetinjstva. Živeći u okolju Grobinštine susretala se sa masnom i podatnom čas žutom čas sivom zemljom, oduvijek, a kreativna potreba što gotovo nesvjesno kreće spram svega što ju okružuje definirala je i današnje izuzetno aktivno i uspješno bavljenje keramikom.
Intuitivno Margareta Krstić uz vodstvo neke nevidljive genijalne Božanske sile iz nežive materije stvara život. Ona u rustičnom ritmu bitka okolja koje poznaje i osjeća do nesvjesnih razina daje životu pokret. Upravo pokret, ta stalna ritmička kretnja njezinih skulptura ono je što plijeni i zauvijek osvaja.Tome pretpostavlja svoju neiscrpnu energiju planiranja, komponiranja, redefiniranja u svijetu mašte koji temelji na stvarnosti koja ju okružuje ili onoj iz sjećanja i priča. Osobita radost stvaranja i potraga onog svojeg mjesta među materijalima, tehnikama, mogućnostima i tehnologijama zapravo je snalaženje u novim izazovima, onome što Margaretu Krstić pokreće. Traganje za najboljim putem ka ostvrivanju svojih ideja zaokružuje konstantnim istraživanjem i obrazovanjem. Ako smo prije desetak godina mogli reći da je samouka skulptorica van akademskih obrazovnih okvira sada zbog iskustva i konstantnog učenja i obrazovanja to više nije.Umjetnica je to što svoj rad ne diže na pijedestal mističnog i nedodirljivog, već naprotiv detaljistički sebi i drugima razlaže svoje nedoumice, uspjehe i neuspjehe, ushite i iznenađenja pa je iskrenost stvaranja ono što osvaja gledatelja.
Glina, ta gipka tvar pod Margaretinim rukama postaje još gipkija u namjeri jer svakoj skulpturi ona svojom gestom i dodirom udahnjuje drugi život od amorfne mase do figurativne sveprisutnosti u njezinu životu i imaginaciji. Metodu direktnog modeliranja uz minimalno korištenje oruđa do svojih ruku Margareta usmjeruje ka konkretiziranju motiva. Dirigira galestro glinu grubu i rustičnu u svojoj naravi te dodajući joj minimalni ornat , reljefom ili pozlatom definira. Te skulpture odaju nam njezin originalni stil kojim je pridobila poklonike diljem svijeta, od Podkilavca, Grobnika, Hrvatske ali i Lublina – Poljska, Verone, Betlehema, Asissia.
U čemu se krije tajna uspjeha, u čistoj iskrenosti pristupu materiji i motivu. Motivi su različiti a opet Margareti bliski, vjerski, koje skulptorica osjeća i imanentni su njezinoj duhovnosti kreću spram Jaslica kao toplog i osjećajnog lajt motiva njezinog skulpturalnog asortimana. No ponad religioznih motiva tu su i oni koji govore o stvarnom životu Grobnika kroz povijest. Nisu to razvikani povijesni likovi već čovjek poput Margarete i njezinih predaka što su svojim svakodnevnim mukotrpnim životom drvarica, vodarica, mlikarica, stočara, zemljoradnika, domaćica i drvosječa zarađivali za život, prehranjivali generacije koje su pak svojim radom prehranili i generacije Riječana.
Upravo ovi obični ljudi čine opus skulptura čovika ki dela, obremenjenog teretom, no ponosnom radniku koji utjelovljen u skulpture viče bolno, glasno se smije, larma, šapće, komunicira u skulpturi oplemenjenoj energijom. Te skulpture oplemenjuje rudimentarnost figuracije, egzaktni pokret, gruba tekstura što biva tek parcijalno glazirana zlatom što još više naglašava tretman plohe. Stilski, neovisno o zanemarivanju detalja keramika Margarete Krstić odlikuje se izuzetnom dopadljivošću barokne rustike toliko tople i bliske. Upravo te karakteristike daju skulpturama emotivnu spontanost koja osvaja.

9/2008. Theodor de Canziani, prof.

Margareta Krstić – Kći Grobnika

Pozvana neizrecivim jezicima predaka iz najdalje preteklosti, osvijesila je rođenjem Margareta Krstić potrebe svakodnevne borbe za ostvarenjem svojega poslanja. U bitci za bitkom, u sebi sa sobom te svim izazovima i preprekama oko sebe ona postojano i hrabro, vjerna svojim duhovnim idealima, korača naprijed, mijeseći onu istu zemlju koju su u svakodnevlju Grobnika mijesili naraštaji prije nje. Bez idolopoklonstva i licemjerja, vjerna je svojim učenim i iskustvenim dosezima. Spremna je uvijek učiti još dalje i više. U godinama koje već čine desetljeće, vjerno razvija i varira svoje primarne tematske cikluse, unoseći u njih tehničke, tehnološke i tematske novine, čime ih nadograđuje, obogaćuje i otvara novim obzorima te seže spram širokog spektra mogućnosti. Dva njezina osnovna ciklusa definiraju se prošlošću Grobnika kroz svakodnevlje i blagdane u nošnji, običajima i danas već u potpunosti izgubljenim poslovima, zanatima, zanimanjima kao što su drvarice, vodarice, mlikarice koje smo kao zadnji naraštaji mogli viđati do nedavna.
Drugi veliki ciklus sa puno načinjenih i mogućih varijacija je onaj obojen religioznom tematikom. Osobito je u tome zamjetan opus Božićnih jaslica koje Margareta Krstić varira s izuzetnom invencijom, dodajući, supstituirajući i fuzionirajući neslućene mogućnosti. Tako bivaju spojeni i ovi temeljni ciklusi postajući u trenu jedan. Kao izlagačica jaslica postaje naša prvakinja u svijetu jer su njezini ansambli umjetničke keramike već razasuti u svim smjerovima. U svoje keramičke jaslice s kojima se okušava u različitim tehnikama, uvodi i elemente nacionalnih, povijesnih i baštinskih vrednota pa nas time uvelike zadužuje podsjećanjem i isticanjem istih, ne bi li osvijestili kolektivni ponos na njih.
Ovom izložbom, iskušavajući Božje vodstvo, energijom nepresušnom i rukom čvrstom ne vodi nas samo njoj omiljenom Rakuu – Radosti, već kreće ka novim spoznajama i kulturama stvarajući skulpture i predmete pradavnom tehnikom Villanoviano. Villanoviano vezujemo za istoimenu kulturu Željeznog doba u centralnoj i sjevernoj Italiji. Ime koristimo pak za keramiku paljenu na otvorenoj vatri, uporabnih karakteristika, izrađivanu u tehnici Columbino te Terra sigillata glačanu drvetom ili ahatom. Tamnih i crvenkastih nijansi te visokog sjaja ova keramika bila je rasprostranjena i kasnije u cijelom Rimskom carstvu.
Varirajući od prapovijesti tu isključivo žensku specijalnost, Margareta Krstić svoje posude i skulpture glača ahatom i pamukom te time postiže izgled primitivnih keramičkih predmeta koje zatičemo u arheološkim iskopavanjima. Margareta Krstić nas i ovoga puta iznenađuje iskonskim osjećajem za zajedničke nam korijene, da li Grobničke ili koje druge, no uvijek korijene od Majke zemlje!

8/2009 Theodor de Canziani
 

Italiano

Presepio e moretti fiumani

Il presepio e i moretti fiumani di Margareta Krstić si distinguono per la loro costante evoluzione qualitativa. Margareta Krstić ha iniziato i suoi lavori da autodidatta, sfidata dalla terra grassa della sua casa paterna ad impastarla, tegliuzzarla e modellarla come lo facevano i nostri antenati, ma lei con i suoi sensi e l’esperienza acquisita produceva quello che dall’infanzia la ecittava ed ispirava. Atratta da sempre dai temi della vita quotidiana del paese contadino, descrive un “mondo” che inesorabilmente sta scomparendo, è un espressione, la sua, di una generazione che questo “passato” lo poteva vivere fino ai tempi non tanto lontani, fino ai tempi dell’ultima lattaia, Matilda, degli ultimi cesti, gamellini, latte e zaini, zappe, scure e tutto quello che significava la vita e il sopravvivere a Grobnico e nei dintorni, là da dove trae le sue origini anche Margareta.

L’altro ciclo di statue sono quelle di soggetto religioso, in particolare quelle legate al presepio che modella, con un entusiasmo quasi fanciullesco, in innumerevoli variazioni. Presepi, fatti in varie tecniche di ceramica, sono ispirati dai suggerimenti dell’ambiente più o meno vicino a lei ed hanno girato tutto il mondo, da Grobnico, Fiume a Verona, Assisi e Betlemme. Margareta Krstić ha presentato i suoi presepi al mondo rappresentando la Croazia, e adesso proprio per i suoi lavori i presepi del mondo vengono a Fiume. Perciò il presepio di quest’anno nel “Palazzo”  sarà quello vero fiumano. Nel presepio accanto alla Sacra famiglia prenderanno parte i “fiumani”. Sarà questo una vera e propria specialità fiumana. Ci sarà il Moretto in cento variazioni. Tutti mori, turchi, indiani in variazioni di colori e forme diranno al mondo chi siamo.Così i fiumani saranno per la prima volta presenti nel presepio con la Sacra famiglia nei giorni di festa. Lo spunto per quest’idea viene dall’antichissima Grobnico e la leggenda come nasce questo gioiello autoctono e simbolo fiumano. Leggendo i libri di Riccardo Gigante, Radmila Matejčić e Theodor de Canziani scopriamo una sintesi di questo riconoscibile, dai tempi remoti,  stampo dell’identità fiumana, la sua eccellenza il Moretto e il soggetto del presepio ci conduce alla conclusione; è nato il Moro. Mentre le fiumane e i fiumani scorrono inesorabilmente avanti! Così possiamo dir fieri chiaro e netto: “Indeficienter!”

Englih


The ceramics of Margareta Krstic /Nativity

… To be distinguished from other mentioned authors, Margareta work has emphasised the characteristics of rural environments: more lively and rough handwork, strong stylisation, stiff imposition, lack of details, reduction, complete simplicity and expression of material, unfettered, typical subjects, lack of individualization. Her figures recall memories of Tanagra, Hang and Ming dynasty ceramics, Romanesque sculptures and early Baroque folk sculptures in wood. This is a kind of stylisation not appropriate for work in clay.
Her choice is completely legitimate to work in ceramic. Namely, this media has been completely open towards its traditions, subjects, genre, styles and techniques as well as achievementsaccomplished out of Europe. There is only one thing which ceramics can not stand and these are pretentiousness and immodesty.
Her figures are reduced to this which is important in a subtle way and in this refined reduction we con find a guarantee that her production does not belong to kitsch which is constant danger in these kinds of subjects. Kitsch, as is well known, can not be fulfilled with simplicity and reduction because it is characteristically based on decoration and accumulation of details without any critique as well as with insisting on bare effect. All of this is lacking in the work of Margareta Krstić even when she uses gilt in and unusual combination with galestro clay. Her figures are recognisable. Their specific characteristic is that they are „quiet“ and timid. The author often combines them in large thematic groups. Elaborate complexes coan be very demanding but it si obvious that its gives a lot of satisfactions to the creator. The conceptions is developed and respects traditional solutions, but it give enough space for invention. Figures are defined according to type but in a surprisingly large number of variations. The treatment of a figure is a unifying factor. However each of the figures is very „fresh“ in a direct relationship with the material. The material is not exhausted. The handwork is clear. Decoration appears as required in addition to the characterisation of a figure. The iconographic scheme is enriched by new types. Different characters of plebeians. Iconographic prospective is absent, but not because of the lack of characteristic line. This is rather a tendency toward „ realism“ which is v ery immanent to the rural ambience and with understandable spiritual motivations. Ceramics is rough like a labourer's hands. It is vital. If superior patrons could bring down their aspirations to a more modest level, less grandiose and more sophisticated. Margareta Krstić could find a quality in her work which would be very helpful because they transmit messages of genuine, deep spirituality and compassion.
Krešo Kovačiček, prof. 2006.


Poetry in galestro clay

… In this Grobnik wood maid wrapped-up in clothes from heel to neck, bent over with the weight of life, prudently hiding her face, I found her more sexual than many acts.
All of Margareta's figures have a characteristic of my wood maid but they are hidden from the sight of people who do not have the ability to emerge into their deepness. Only a deep view can discover the beauty of the figures made by Margareta Krstić because they are layered like poetry and similar to old palimpsests where every following layer is more precious than the one before.
As poetry is closer to me than figurative art, I perceive Margareta's figures as poetry. For me, Margareta is a poet in clay. A poet could write a song about every on of Margareta's figure and the best idea would be a lyric in dialect of Grobnik.
One advice: stare long at the figures of Margareta Krstić and the longer you watch them, you will recognise more beauty in them. Enter freely because you will see from the inside the figures of clay as well as a character of people which Margareta wanted them to present..
Ivica Tomić, 2006.


... The next characteristic of Margareta's work is a great energy which she possesses and she embodies in her ceramic word. She works as a fulltime clerk. She is a mother. She is a wife and housewife who keeps her house in order. She is also an artist whose passion for creating clay forces her to work in another world into the late night hours after accomplishing her mundane duties. This can only be understood by those who are possessed with the creative spirit: this comes aut from them and they can not stop it.
Although Margareta has been presenting her work for only four years, she already has her place in the history of ceramisc in tihis region. She could not have achieved this without the quality, accomplishment and distinctiveness of her work. And she has only just started her creating.
Boris Roce, prof. 2006.



A ceramic Christmas from times immemorial

… Margareta brings the clay to the moment of tranfformation and she creats from it another reality which burns in a thousand degrees like a mythical text and a really „old“ earth redeliers itself a „new one“. Margareta Krstić defines herself almost completely by ceramics with religious reflections. She cherishes folk sentimentality and the traditional approach. The plasticity of rudimental imprint in rough clay's surface without insufficient treatment and metallic gilt details which with their gloss emphasises the motif, has been changing in the contrast of texures of significantly large threedimensional ceramic sculpture, in originality and ingenious approach. The subject of the Nativity, which is sacral, has not been defined by pathos and superfluity. It is rather extraordinarily effective. Regarding style characteristisc, Margareta Krstić discovers under her hands the charm of baroque rustic of sculptural production, which is strong in forms and fullness and that at the same time is approachable and attractive in its emanation of warm intimacy.
There is on thing which is surprising in the ceramics Margareta Krstić, This originality and uniqueness which is independent of constant exploitationof the same motif. This is exactly what produces exceptionality. Alongside the classic characters of Joseph, Mary and the Christ child and other characters of classic nativity in European tradition, the artist also introduces new elements, the Croatian kings as well as the relationship with national history and historical pride. Spontaneity and freedom of the impulsiveness in creation, brings new strong forms which with their narration emphasises the contrast of naked, real terracotta and noble gilt as a centurial redefinition of real and evanescent and spiritual and evelasting.
Theodor de Canziani,prof. 2006.

... After long persuasion from Mrs. Margareta I have decided to write a few word for this catalogue, first of all because she entrusted us all with her work for our parochial community. I have been following the work of Mrs. Krstić for a few years because she had dedicated her free time, knowledge and abilities to the needs of this parish. Alongside the organisation of the information bord at the entrance to the parish church which became an exhibition spac efor the works of the children's art workshop which she guides and built a signboard, she also started to manage the parish charity. In this way she related her work with those who alongside regular work also has som tim for volunteer work in the parish to help those who ar without the basic things necessary for everyday life.
The exactly brutality of everyday life has been imprinted onto her figures and plates and each of them tells its own story. …
Rev. Sanjin Francetić, 2006.